(text je prvotno objavljen na http://www.igraona.hr/)

Igraonjani, Igraonci, Igrajneri. Eto ima nas svakakvih. Volimo se farbati a ponekad volimo i farbati druge. Neki pak od nas osim svojih dragih dlakavih četveronožnih ljubimaca, (ARCHI ruulz) imaju i četverokotačno-limene ljubimce. I oni se maze, paze, ali i glancaju i šarafe, a vrhunac cijele priče dogodi se barem jednom godišnje na susretu ljubitelja istih. Ne znam da li je to zbog gastarbajterske ostavštine mojih predaka, ili jednostavno onaj pad s mosta u Vražjem prolazu nije bio bez posljedica - uglavnom imam neobičnu sklonost kultnom proizvodu njemačkog VWa - BUBI. Osim simpatičnog izgleda (ili zahvaljujući baš njemu) samo BUBA se može pohvaliti i sljedećim brojkama:
Prozvedena je u 21,529,464 komada, (ti Nijemci stvarno pedantno vode svoje dnevnike rada). Proizvodnja je trajala gotovo 68 godina: od 1935. godine, kada su po nacrtima Ferdinanda Porschea proizvedeni prvi prototipovi, (koji su nažalost svi uništeni recikliranjem za proizvodnju novih vozila), pa sve do 30. 07. 2003. godine. Toga dana je na sveopću žalost svih BUBA frikova, proizveden posljednji primjerak tzv. 'sondermodell' serije od 3000 komada pod nazivom 'ULTIMA EDICION'. Bilo je to u Mexičkoj VW tvornici u Pueblu, koja je tada još jedina proizvodila prave zrakom-hlađene VW BUBE.
Osim osnovnog modela proizvelo se i puno drugih izvedenica, prototipova i prerada: limuzina, karavan 'VARIANT', razni kombiji, kamperi pa sportski kupe Karmann Ghia, cabrio prvo Hebmüller pa Karmann i još puno njih. Za vrijeme WWII proizvodilo se i nekoliko vrsta vojnih vozila baziranih na BUBI. Bio sam oduševljen kada sam u Battlefiled-u otkrio da se u vojno-taktičkom arsenalu transportne tehnike nalazi i BUBA-amfibija: Schwimmwagen, (ima jedan čiko u BG kompletno restauranog, a kolko znam u Hrvatskoj nema nijednog).
Moja priča počinje prije nekih 10ak godina kad sam postao ponosni vlasnik svog prvoga auta: bila je to buba zvana 'Helmuth', model 1200 godina '67.
Šarafio sam ja to, šmirglao i farbao, a najmanje se vozio. Probao sam je čak naučit i plivat, ali nije išlo. Helmuth je mene pak natjerao i da počnem kljucati prve retke HTMLa, a kako je to izgledalo možete vidjeti ako posjetite link na kraju teksta. Prešarafio sam još nekoliko buba i motora za iste, (jedan motor još pumpa lož-ulje u Našicama), a onda se ponio užasno jadno i izdajnički: kupio sam novi auto, i to ni manje ni više nego Opel! Tu-i-tamo me znalo štrecnut kad sam vidio kakvu zanimljivu BUBENDARU na cesti, ali ništa značajno dok se nije pojavio on: HIROHITO BUBULESCU aka SPARKY! VW 1300, 1972 godina (proizveden je 14.12.1971. godine, no kako je u VWu nova modelska godina počinjala nakon urlaub-a, u osmom mjesecu, HIROHITO je model '72). Garažiran, 119 i nešto tisuća kilometara origigi! Šampion, ma znao sam ja odmah!

A zašto ja ovo sve drobim: e pa u Rovinju se svake godine događa međunarodni susret ljubitelja BUBA u organizaciji Zagrebačkog BUBA kluba. Ove godine je datum održavanja pao baš za prošli vikend. Tako smo Vrcki i ja spakirali HIROHITA, i poštujući hrvatsku tradiciju spajanja praznika sa vikendom, zaputili se prema moru već u četvrtak! Na staroj karlovačkoj (kod Lubenica) sastajemo se sa Krunijem i Majom, i dvije 'KAKVE BUBENDARE' u koloni po jedan kreću na put! Putem stajemo 762 puta, jer nam fali pića, pa moramo na wc, pa kofi, pa smo gladni, pa nismo - uglavnom izlike ne bi li se čim više izlaprdali. U Lokvama se spuštamo u spilju Lokvarku, gdje se Kruno i Maja vjenčavaju. Nakon toga na Krk do Nenija i Ksenije. Oni čine ekipu VATRENIH. Tamo prespavamo, pa put Rovinja. Ovaj put ne stajemo prečesto, jer nas Neni ganja sa svojom Audi A8 krstaricom, ma šta krstarica - to je nosač avijona na cesti! Putem srećemo tamnozelenu BUBU 1200 '66g s kojom se malo ganjam.
I napokon stižemo u kamp Polari. Smještaj odličan! Sanitarni čvor odličan! Piva spakirana po svim zakutcima HIROHITA odlično hladna, (ok ok bila je u fridgu)! Po vrlo slobodnoj procjeni oko 20ak vozila i 2-3 kombija. Odmah krećem u safari sa fotićem i evidentiram vozila. Lijepi primjerci no ništa egzotično. Jedan prekrasni dvobojni sunroof, pre67g (mislim iz Karlovca). Negativ Krunijeve zvijeri, (Kruno ima dvobojno lakiranu bubu žuto-zelenkasta isto 1300 ali '71g - meni najdraži model, osim pre'67 sunroof-a), i lijep primjerak vanilla lakirane cal-look BUBE iz Mađarske. Martinin najljepši kabrio iz Samobora ne treba posebno naglašavati - on je standard! Ekipa iz Karlovca uobičajeno vesela, kao i Slovenci.
Prespavamo, pa nakon doručka, kofija i lješkarenja na plaži, odemo u Rovinj nešto klopnuti. Vratimo se u kamp, i još dok sam se parkirao uočim svjetlo-zelenu novopridošlu BUBU, i ni ne shvativši odmah zašto sam se požurio - dojurim sa fotićem do nje - da OVAL! Riječ je o modelu koji se proizvodio do '57 godine, a imao je ovalno zadnje staklo. Oval '56 je stigao iz Banja Luke, i odmah sam se raspričao sa vlasnikom.
Kasnije stiže karavan verzija 'Variant' ni manje ni više nego iz Rumunjske, momci su prevalili 1200 km! Svaka čast!
Ma bilo je tu još puno vrhunskih i prekrasnih vozila iz Slovenije, Mađarske, Njemačke, Švicarske, Italije, BiH, naravno i Hrvatske, itd. Nemoguće bi bilo sve nabrojiti!
Večer provodimo uz zanimljivu društvenu igru 'pogodi di nije piva' pa malo karaoke i tombola pa spavanac.
Ujutro je defile svih vozila do centra Rovinja, gdje poparkiramo aute na trgu, fotkanje razgledavanje, pa natrag u kamp po stvari i gibanac doma. Odlučimo se probudit na vrijeme, spakirat prije defilea pa da odma krenemo doma, što smo i učinili - no obaviješten sam da je HIROHITO najoriginalnija buba RoVWinja 2005, i da moramo doći na dodjelu nagrada nakon defilea! Ajoooooj što sam ponosan!
I prošle godine smo Vrcki i ja nazočili tom hepeningu, isto sa HIROHITOM, no tada je još bio prilično neugledan, imao je probne tablice, pa je i prošao nezamijećeno. Ove godine je zablistao u punom sjaju! Najzaslužniji za to je samoborski majstor Meglić, koji je odlično odredio tvorničku nijansu laka, i vrhunski napravio cijeli posao! Žiri u međunarodnom sastavu, prepoznao je jedinstvenost ovog vozila, (između ostalog: originalne presvlake na sjedalima starim 33 godine!) i adekvatno ga nagradio! A jesam reko da sam ponosan? Dobio sam peharčinu! Oval iz Banja Luke nagrađen je kao najstariji auto, a Martina iz Samobora ima najljepši kabrio - no to ionak svi već znaju. Ostale nagrade nisam popamtil.
Nakon dodjele smo krenuli doma, a budući je cijeli put prošao lebdeći pola metra iznad zemlje, neću trabunjat o tome kolko puta smo stajali, između ostalog dva puta jeli, jednom kuhali rižu u Golubincu il' Golubinjaku preko puta Lokvi, kupovali vodu, kolu i inegluparije po benzinskama, sve nebili još malo odužili put kući. Sa Krunijem i Majom se rastajemo tako što oni ostaju u koloni na staroj Karlovačkoj, a mi skrećemo prema Galgovu put Samobora.
Ma da sam ja na vlasti, ovakvi susreti bi bili obavezni svaki vikend, (dobro nebi moral' baš na svakom dobiti pehar, ali ponekad može!).
I kakve to veze ima sa paintballom? Paaaaa, nikakve?!

KAKVE BUBENDARE!! by orki